Moja zadnja zbirka pjesama za djecu

Savo Škobić

SMIJEH DJETETA KUĆU ČUVA

(pjesme za djecu)

Izdavač

„Žiravac“ Požega

Za izdavača

Zoran Nedeljković

Urednik

Slobodan Ristović

Lektor i recezent

Brankica Jevđević, prof.

Dizajn korica

Dragan Škobić

Fotografija korica

Lucija Mujanović

Fotografija autora

Zoran Garić

Štampa

„Žiravac“ Požega

Tiraž

300

                           Višegrad, jesen, 2015.

Moto koji me čitav život vodi je činjenica da

nema ništa tužnije od dječijeg plača i ništa

ljepše od dječijeg smijeha. Čitav život se sa uspjehom trudim da dječijih suza bude što manje,

a ako ih i bude da to budu samo suze radosnice.

                                                       Autor

                                    

DOBIO JE DAMJAN BRATA

Baš je sretan mali Damjan

srećan je i njegov tata

a mama je opet mama

dobio je Damjan brata.

Nikola je njemu ime

dječji dani njima teku

ali Damjan želju ima

da im mama rodi seku.

Nikad djece puno nije

dobro došla beba svaka

najsrećnija ipak biće

sad njihova dobra baka.

Smijeh djeteta kuću čuva

baki sreću još dodaje

porodica to je lijepa

dovijeka neka traje!

Višegrad, 19. decembar 2013.

NEŠTO I ZA MALE ROME

Deda Mraze, Deda Mraze,

skreni malo ti sa staze

pronađi u srcu svome

nešto i za male Rome.

Naši mali Cigančići

veseli su k'o pilići

njima zima i ne smeta

mogu stići na kraj svijeta.

Bosonogi i na snijegu

svi pjevaju našeg Bregu

pa kao da je svaki dan

njihov praznik Đurđevdan.

U školi su dobri đaci

a u oku su oblaci

daljina ih zovu zvona

to je njima od iskona.

Njima fali malo sreće

sjetit ih se niko neće

da bi oni sretni bili

sjeti ih se dedo mili.

Višegrad, 23. decembar 2013.

KNJIGE MOJE LIJEPE

Knjige moje lijepe

pisane životom

meni ponajviše

mirišu ljepotom.

Ima knjiga raznih

velikih i malih

ali jednu knjigu

nikad ne prežalih.

To je bila knjiga

prelijepa bajka

poklonila meni

za rođendan majka.

Al' je moja seka

na izlet nosila

pa je tamo knjigu

moju izgubila.

Najljepša je knjiga

u bakinoj ruci

kad je čita sebi

i svojoj unuci.

Višegrad, 24. decembar 2013.

KADA SNJEŽI

K'o paperje bijelo

nošeno košavom

vrti se dok pada

sa iskrom blistavom.

Kada na dlan padne

brzo se istopi

a zato na krovu

lako se nakupi.

Pa iz tople sobe

kada ga se gleda

pahulje se vrte

bez ikakvog reda.

Kad kroz njega pogled

daleko ti stiže

tada snijeg stoji

a naš grad se diže.

Pa dječija mašta

tad dobije krila

zima nam je ljepa

kakva god nam bila.

Višegrad, 27. decembar 2013.

NOVA GODINICA

Skupiće se sutra

sve poznata lica

čekaće se kod nas

Nova godinica.

Svi smo juče redom

mi kitili kuću

sad ja pijem mlijeko

baba kafu vruću.

A deda i tata

piju rakijicu

da im vrati, vele

osmjehe na licu.

Mama peče koku

i kolače razne

a ja tužno gledam

ptičje kuće prazne.

Nekako su tužne

sad bez malih ptica

nek' je svima sretna

Nova godinica.

Višegrad, 30. decembar 2013.

VRATILE SE PTICE

Čika Ahmetu se

iz Donje Ljubije

vratile sve ptice

samo djetlić nije.

Ostao je djetlić

i to je u redu

da dokucka svoju

ostarjelu gredu.

Jutros je veselje

u njegovoj kući

za ptice se prave

sad uštipci vrući.

Kućice su svoje

brzo očistile

sad su ljepše nego

kad su prazne bile.

Od sada će uvijek

čim zore zarude

zahvalne mu ptice

pjesmom da ga bude.

Višegrad, 4. jan. 2014.

OGLEDALO

Nosić mali i okice

male mace zavodnice.

Umivena dlake sjajne

mora riješit mnoge tajne.

Prvo joj je na um palo

kako radi ogledalo.

Šta li se u njemu zbiva

kada nema nikog živa.

Da se pred njim šeta, smije

k'o i ona mlijeko pije?

Višegrad, 4.1.2014.

NADŽAK–BABA

Možeš biti dobar

al sve ti je džaba

uv’jek ima barem

jedna nadžak–baba.

Obično je ružna

ne drži do sebe

umjesto haljine

obmotala ćebe.

Kosa kao žbunje

mladež na vrh nosa

u starom kaputu

jedna noga bosa.

Opake naravi

faca joj je strava

dok na djecu vrišti

oštrokonđa prava.

Al' pametna djeca

mirno je se klone

pa s kraja duvaju

šarene balone.

Višegrad, 7. januar 2014.

SVAĐALICA

Djevojčica jedna

a zove se Mica

ma to vam je prava

mala svađalica.

Naprosto onako

iz čistoga mira

počne svađu mada

niko je ne dira.

Smeta joj kad šutim

ljuti se kad pjevam

naprosto poludi

kad dok priča z'jevam.

Kad mi ona priđe

pita me šta radim

ja u šali kažem

da čupam pa sadim.

Ona tada vrisne

naprosto poludi

klonite se Mice

ja vam kažem ljudi.

Višegrad, 8. januar 2014.

SMIJALICE

Mara ima lijepo lice

a na licu smijalice

kažu kad se probudio

anđeo je poljubio.

I još nešto Mara ima

naročito kad je zima

umotane šalom glave

vire samo oči plave.

Kad u školu ona ide

djevojčice njoj zavide

uredna je uvijek Mara

i za glumu ima dara.

Nadimke nam daje redom

mene zove svojim Medom

bilo zimi ili ljeti

njoj je škola na pameti.

Najljepša je ta u školi

i nikoga još ne voli

ali što se tiče toga

samo virne Medu svoga.

Višegrad, 11. januar 2014.

AVIONSKA CESTA

Šta će čak na nebu

tamo ima mjesta

pružila se bijela

avionska cesta?

A avion mali

ni točkova nema

imaće ih kad' se

za slijetanje sprema.

Prvo vidim njega

poslije zabruji

kraj Mjeseca za čas

on samo prozuji.

Putnici s visoka

ako im ne brane

te oblake b'jele

vide s gornje strane.

Meni nije jasno

kako to umiju

da se avioni

dižu i smanjuju?

Višegrad. 12. januar 2014.

MALI ŽUTI VOZ

Dobio je Vanja

poklon za rođendan

ledo kocke male

lijepe kao san.

On u sliku gleda

pa ih slaže tako

čini mu se biće

to mu sasvim lako.

Sve teži i teži

zadaci mu idu

tako nešto nije

imao u vidu.

Al' sa jednim stvarno

napati se skroz

zadatak je bio

taj mali žuti voz.

Mog'o je on tako

dočekati ponoć

ali on je seku

pozvao u pomoć.

Višegrad, 14. januar 2014.

U KUĆI JE SLAVLJE

Za Marka će bolji

dani sad da teku

u kući je slavlje

dobio je seku.

I ime su lijepo

princezi toj dali

vikaće Marija

kad je budu zvali.

Za sad još je mala

veli njemu mati

pa za prvu pomoć

bebom će je zvati.

Zna da će se beba

brzo da razvija

zato on će ipak

zvati je Marija.

Ja mami i tati

želim puno sreće

pa da u veselju

dođe im i treće!

Višegrad, 16. januar 2014.

PAJACI

Voljela bih znati zašto li su tužni

ti smiješni pajaci kada nisu ružni.

Uvijek se trude da se djeca smiju

ali svoju tugu  iza maske kriju.

Nekada su tanki i ravni k'o daska

tada im je smiješna pa i glupa maska.

A drugi su mali okrugli ko bure

sa smješkom gledaju u publici cure.

Ima jedan mali kovrdžave kose

hlače su mu kratke a i noge bose.

Njega mi je žao svijetle mu se zjene

ja to vidim kada on pogleda mene.

Višegrad, 19. januar 2014.

SUĐE SE NEĆE OPRATI SAMO

Suđe se neće

oprati samo

za to je mama

stručnjak mi znamo.

Mama još kuha

pere i pegla

od dunje slatka

puna je tegla.

Da Miša može

spavat' u redu

mama mu zato

kupila medu.

Ne kažem ništa

važan je tata

posebno kada

bude mu plata.

Najbolje kad se

tata i mama

ko mala djeca

igraju s nama.

Višegrad. 22. januar 2014.

SPAJKI

Ima jedan cuko

glumac prvog reda

al' je čudak pravi

da se mazi ne da.

Kad ga Isidora

pokuša u ruke

počinje da reži

i kezi od muke.

Svoga gazdu voli

da liže kod uha

vrti se i skače

k'o da je pun buha.

Lijenčina je prava

po čitav dan leži

a kad čuje cuke

on laje i reži.

Vrti se i gnijezdi

kad treba da pajki

kao da će reći:

Ja sam ti taj Spajki!

Višegrad, 22. januar 2014.

FIJAKER ŠPORET

Da l' ste ikad djeco

negdje vidjeli vi

taj fijaker šporet

stari i čađavi?

Kod babe na selu

nikad nema gladi

jer taj čudni šporet

dimi se al' radi.

U rerni je krompir,

pita ili šta već

sto put bolja nego

mikrotalasna peć.

Na širokoj dasci

gdje se drva suše

dedini opanci

tu se dugo puše.

Ispod svega gdje mu

ne dođe ni zračak

tu odmara stari

olinjali mačak.

Višegrad, 25. januar 2014.

NAHRANIŠE IH DOBRI LJUDI

Najteže je zimi

ptičicama lijepim

al’ se mnogi prave

i gluhim i slijepim.

Dok im sitna tijela

promrzla i gladna

drhture na snijegu

iznemogla jadna.

Mnogi ih ne vide

dok kraj njih šetaju

a vole slušati

kad lijepo pjevaju.

Srećom mnoga djeca

i poneka baka

žele da im sita

bude ptica svaka.

Svoje duše radi

hranite ih ljudi

pa će ptica svaka

pjesmom da vas budi.

Višegrad, 26. januar 2014.

SRNA

Januara kraj je bliže

biljne hrane sve je manje

a hladnija zima stiže

nije doba za nemanje.

Jedna srna lijepa mlada

niz brijeg prema selu ide

rizikuje ta da strada

strah je da je ljudi vide.

Osluškuje, uši strižu

prikrada se ovč'jem toru

uz nogu joj trnci gmižu

svjetlo gori na prozoru.

Glad je tjera prema toru

nemjerljiva hrabrost njena

pa ne smije čekat zoru

ona mora doć' do sijena.

Al kad stiže blizu hrani

crni ovčar u nju gleda

tiho lanu da ne brani

srni da se jelu preda.

Višegrad, 27. januar 2014.

RODILA SE MALA LARA

Unučica moja Ana

što za lijepo ima dara

sjećat će se ovog dana

rodila se mala Lara.

Sestricu će ona svoju

pazit', čuvat', milovati

a željet' će i još koju

da joj rodi draga mati.

Roditelji, dede, baba

sad su sretni ko u raju

nadali se nisu džaba

princeze im sreću daju.

Ispunit će seke ove

njima želje i nadanje

darom što se ljubav zove

svima lijepo radovanje.

Višegrad, 29. januar 2014.

NOVA SPRAVA

Eh, što Deke Mraza nema

sad kad imam želju pravu

za zadaću bila tema:

Izmislite novu spravu.

Kad se sjetih toga sinoć

ja pod jastuk gurnuh glavu

pozvah maštu ja u pomoć

ona će mi donijet slavu.

Nije prošlo pola sata

ja povikah eureka

ideja mi vrijedna zlata

k'o da sam iz davnog vijeka.

Nabaviću sto balona

vezati ih sve zajedno

s njima mogu dići slona

ili kuću, ma svejedno.

Pa kad raspust dođe ljetni

sprava će nas dići gore

drugari u korpi sretni

letićemo mi na more.

Višegrad, 31. januar 2014.

SAČUVAJTE DUŠE BLAGA

Znate l' onog Petra Pana

tog dječaka vedre duše

scene pravi svakog dana

biće smijeha sve do guše.

I Zvončica djevojčica

vilenjaci nju još traže

mala vila lijepog lica

našem Petru pripomaže.

Neprijatelj njemu glavni

je kapetan zvani Kuka

to je gusar po zlu znani

za svu djecu prava muka.

Sukobe se oni često

po snazi je gusar jači

ali Petar vrlo vješto

uvijek njega namagarči.

I život je, djeco draga

uvijek borba protiv zala

sačuvajte duše blaga

ma koliko da ste mala.

Višegrad, 3. februar 2014.

ŽUTA MALA PAPIGICA

Iz lonca se puši nešto

mirišljava neka para

da provjeri stiže vješto

zelenkasto žuta ara.

Može ova papigica

brzo stručno da procijeni

bolje nego druga ptica

što živi u krošnje sjeni.

Nogicom se svojom češka

malo iznad lijevog uha

pa zaključi, nije greška

u kuhinji nema muha.

Dok razmišlja šta još treba

nju još grije sunčev zračak

ali ispod stola vreba

olinjali stari mačak.

Ispod oka ara gleda

kanđa mačka sad joj prijeti

uhvatit se ona ne da

već na kavez brzo sleti.

Višegrad, 5. februar 2014.

OROSILA KIŠA CVIJET

Orosila kiša cvijet

da ga ljepšim vidi svijet.

On se rodi u proljeće

da na njega leptir slijeće.

Da mu pčele nožicama

kupe pelin krunicama.

Da ga mala seka miri

kad proljetni vjetar smiri.

Da ga nježno rukom bere

pa da malo pre večere.

Da ga baki njeno milo

kad sjedne u toplo krilo.

Višegrad, 6. februar 2014.

SLIKAJ DEDA

Slikaj deda svog unuka

svog junaka, svoju diku

nemoj da te ljuti bruka

pusti deda politiku.

Tebi je do mene stalo

i do moga radovanja

znam da ti se nije dalo

da su pala sva nadanja.

Ti si htio mnogo više

da ti unuk ljepše živi

dok moj deda zdrav mi diše

njegov mu se unuk divi.

Za mene je deda pravi

sa neba se zvijezde smiju

ma neka smo mi svi zdravi

slikaj deda svog Matiju.

Višegrad, 6. februar 2014.

VOLIO SAM KOMŠINICU

Volio sam komšinicu

njene kike plave

ili kosu opuštenu

s mašnom na vrh glave.

Ja je pitah ljepotice

kakvi su ti snovi

da l' nasmiješiš svoje lice

kad svane dan novi?

Ona veli sve što sanja

to je kuća mala

na maline prije branja

rosa popadala.

I još veli da bi htjela

imat' puno djece

a možda bi i željela

lutkice i mece.

Šta će biti kad naraste

i završi škole

ljudska želja stalno raste

sve drukčije vole.

Višegrad, 8. februar 2014.

OSPICE

Jedan mali Matija

u sred Kragujevca

dobio je ospice

nit plače nit jeca.

Jeste da je mali

i da mu to smeta

što mu društvo fali

nije neka šteta.

Veći mu je problem

što ga pecka svuda

ova mu je bolest

stvarno malo luda.

Mama je stavila

po tim ospicama

neke bijele kreme

pa sad priča svima.

Kako je to dobro

za zaštitu lica

a za njega veli

da je pečurkica.

Višegrad, 9. februar 2014.

DODIJALO IME

Meni je još davno

prije ove zime

potpuno i sasvim

dodijalo ime.

Moje ime nije

ni lijepo ni ružno

al' ga ljudi moram

ja mijenjati nužno.

Kad' se mora jesti

kupati il' slično

svi u kući zovu

moje ime lično.

Oni mene zovu

da dušu ne griješim

i igricu novu

za njih ja da riješim.

Ali to je malo

tako reći ništa

ime mi je staro

još od obdaništa.

Višegrad, 10. februar 2014.

POMIRIŠI BAKO

Evo bijelih rada

ja ih volim jako

donijela sam tebi

pomiriši bako.

Tako su mi lijepe

mirisne i nježne

unutra su žute

a latice snježne.

Sama sam ih brala

ručicama svojim

baš se lijepo slažu

s obrazima tvojim.

Proljeća je svakog

deda cvijeće brao

i tebi ga bako

rado darivao.

Njega više nema

al nemoj plakati

od sad ja ću bako

za te cvijeće brati.

Višegrad, 12. februar 2014.

ŠNALA

Jedna plava Kata

sa trećega sprata

novu šnalu ima

pokazuje svima.

Ja joj lijepo kažem:
Neću da te lažem

al' ta tvoja šnala

suviše je mala.

Za tu tvoju kiku

mašnu poveliku

nek sašije mati

ona će to znati.

Ona meni veli

da to baš ne želi

da je briga nije

što se neko smije.

Nije briga Kate

al' samo da znate

da briga je mene,

ah, te lude žene.

Višegrad, 13. februar 2014.

DJEČIJI NEMIRI

Andrija nam jako autiće voli

ali svoju mamu on svaki dan moli.

Da mu ona brzo malog brata rodi

pa da ga on lično kroz igrice vodi.

A pored bombona i ko zna već čega

on voli salamu mnogo iznad svega.

Ne voli da spava a voli da sluša

kad mu deda priča raduje se duša.

Voli autiće i crvenu boju

al najviše voli  on flašicu svoju.

Iako je njemu  već skoro četiri

njega čvrsto drže svi dječiji nemiri.

Višegrad, 14. februar 2014.

POBUNA PČELE

Jedna mala pčela

na žuti cvijet sjela

ispružila nogice

skrstila rukice.

Ne želi da radi

i po cijenu gladi

neki mali meda

sa strane je gleda.

Došli i sa te-ve

da bi snimili sve

zašto pčela ne da

sada svijetu meda?

Ona njima veli

da radit' ne želi

užasno je stanje

cvijeća je sve manje.

Zašto djeca neće

prestat brati cvijeće

neka cvijeće živi

da svijet mu se divi.

Višegrad, 16. februar 2014.

ZAŠTO ČIKO MORAŠ

Zašto čiko moraš

kosu da mi siječeš

mislila sam jadna

da to ipak nećeš.

Ma pusti to što ti

sad moj tata kaže

bolje pitaj mamu

ona se ne slaže.

Nema veze što mi

sada skupa nismo

jutros sam joj rano

napisala pismo.

Doće mama brzo

slagala me ni bi

zauvijek da kaže

da me vodi k sebi.

Nemoj čiko više

kad te lijepo molim

ja ti moju kosu

mnogo, mnogo volim.

Višegrad, 17. februar 2014.

DORUČAK NA GRANI

Sjetio se Ahmo

ptice da nahrani

poslužio mudro

doručak na grani.

Jelovnik je dobar

baš kako i treba

to je ovog jutra

jedna šnita hljeba.

Za ručak će biti

vjerovatno više

al' se Ahmo boji

da će biti kiše.

Pa šta ako bude

nije ni to čudo

ptice će se tada

zabavljati ludo.

Ptičija je pjesma

prava poezija

znaju da će poslije

sunce da im sija.

Višegrad, 18. februar 2014.

MAČKA

Uši k'o radari

uvijek osluškuju

šuštanje miša

žele da  čuju.

Umije da lovi

i to vrlo vješto

stalno je spremna

da onjuši nešto.

A kada ne lovi

dobro se najede

pa ode kod bake

da  joj malo prede.

Ma svi je volimo

umiljatu, milu

kada mirno spava

u bakinom krilu.

Višegrad, 20. februar 2014.

FRIŽIDER

Ne znam ko mu dade ime

ali lud je bar sto gradi

u sred ljeta parče zime

važno da nam dobro radi.

U njem svako od nas drži

ono što mu lično treba

baka želi da preprži

koje parče starog hljeba.

Za dedu se mora naći

uvijek neki komad sira

uz njeg' će se lako snaći

za sve što mu ne da mira.

Tu posebno mama čuva

pomadu za svoje lice

a i tata kad se skuva

tu se nađe neko pivce.

A za djecu mora biti

sokova arsenal pravi

da smo vam mi stalno siti

lijepi, čili pa i zdravi.

Višegrad, 21. februar 2014.

POTKOVICA

Na putu gdje nema

konja ni u vicu

ja pronađoh staru

sreće potkovicu.

Ali šta se sa njom

sad treba da radi

da l' se u nju duva,

baca ili gladi.

Baciću je kao

novčić u fontanu

da ukloni svaku

moju ružnu manu.

Mada pozitivna

mana ne postoji

al' htio bih ljepše

da mi šiška stoji.

Pa da napokon me

i Veca primjeti

o, da li će sa mnom

na kolače htjeti.

Višegrad, 22. februar 2014.

SAMIT GOLUBOVA

Na ostrvu rijeke

daleko od lova

skupio se mali

samit golubova.

Pitanje je važno

mora da se riješi

pažljivo se radi

da se ne pogriješi.

Predstavnici tu su

iz svih jata grada

jer u svakom kvartu

može da se strada.

Isuviše gladne

i cuke i mačke

a Boga mi može

i iz dječ'je praćke.

Apel jednoglasan

dat je ljudskom rodu:

Dajite im ljudi

i hranu i vodu.

Višegrad, 24. februar 2014

BAKA SERVIS

Kada tata želi

sa mamom u kino

mene će kod bake

ostaviti fino.

Lijepo mi je s bakom

a i deda tu je

njemu baka ne da

da preda mnom psuje.

I striko i strina

svoju djecu daju

sad babi i dedi

da ih pričuvaju.

Kao neki servis

nama baka dođe

uz priču i igru

vrijeme brzo prođe.

Baka nama daje

kolače, sok voćni

svima nama vrijedi

„Baka servis“ moćni.

Višegrad, 25. februar 2014.

VOLIM SVOG BRATA

Hoću da vam kažem

da volim svog brata

da mu često stavljam

ruke oko vrata.

On se pravi važan

pa mu malo smeta

i nikada neće

sa mnom da prošeta.

Kao da se stidi

od mene se krije

kad krenem u školu

on odjuri prije.

Da l' su svi dječaci

ovakvi k'o bata

i da li je takav

bio i naš tata.

Za tu osobinu

nema nekog lijeka

ali znaj da tebe

voli tvoja seka.

Višegrad, 25. februar 2014.

KUPI MI BAKO KNJIGU

Kupi mi bako knjigu

kada te lijepo molim       

pa da mi čitaš pjesme

ti znaš da ja to volim.

Knjiga je lijepa i važna

za razvoj tvog unuka

ja znam da ti ne želiš

neznanjem da se bruka.

Ti meni svako veče

čitaš pjesmice nove

to činiš samo da ja

imam prelijepe snove.

A snovi što pjesme nude

lijepi i puni sreće

zbog toga pjesme meni

nikad dosadit neće.

Pa ako bako želiš

da unuk nema brigu

onda te lijepo molim

kupi mi bako knjigu.

Višegrad, 27. februar 2014.

STIGLO JE PROLJEĆE

Mali zeko nam je

sad imao sreće

jer malo ranije

stiglo je proljeće.

Cvijetni tepih svuda

razdragano čeka

da mirisna čuda

posjeti i zeka.

I pčelica vrijedna

na svaki cvijet sleti

uzme šta joj treba

pa dalje odleti.

Ipak zeko mora

doći vrlo rano

dok je trava svježa

cvijeće neubrano.

Tako ruča dok se

djeca naspavaju

pa će se igrati

kako samo znaju.

Višegrad, 28. februar 2014.

PRVA PETICA

Išla je u školu

jedno mjesec dana

radosna je kući

došla mala Lana.

Mati ljubi kosu

svoje mezimice

i pita je što se

smiju smijalice.

Najbolja sam bila

evo da pokažem

sada će ti reći

teka da ne lažem.

Izvadila teku

veseloga lica

iz teke se smiješi

crvena petica.

Velikom je tortom

darivala majka

svoju miljenicu

svog đaka prvaka.

Višegrad, 1. mart 2014.

DOKTORICE VECO

Doktorice Veco

mene boli glava

još me nešto muči

stalno mi se spava.

Brzo daj mi lijeka

bar pilulu neku

bolna 'vako nisam

bila u svom vijeku..

Nemoj da me pitaš

za uzroke boli

ti znaš da moj Bato

čokoladu voli.

On jeste moj brat

to mu ne da pravo

da je tolk'o jede

pa to nije zdravo.

Kako da mu kažem

da u stvari želim

da tu čokoladu

sa njim ja podijelim.

Višegrad, 2. mart 2014.

SPOMENAR

Pričala mi baka

kad je bila mlada

nešto malo mlađa

nego mama sada.

U modi su bili

spomenari lični

ali nisu bili

fejzbuku ni slični.

U teku bi malu

različitih boja

svi pisali lična

osjećanja svoja.

Druga joj je jedna

nacrtala cvijeće

rekla da je nikad

zaboravit neće.

A deda je kao

osjećanja svoja

napisao kratko:

Mala bićeš moja!

Višegrad, 5. marta 2014.

DŽEPARAC

Pitaju me klinci

šta je to džeparac

da li se to jede

ili je to mamac.

I da li se možda

to maže na hljeba

i uopše vele

da li nam to treba.

A mene sramota

ne smijem da kažem

šta ću kada nisam

navik'o da lažem.

E to vam je djeco

navika prastara

ali za to treba

da se ima para.

Pa te pare lijepo

vi dajete djeci

da se u slast jedu

đevreci, pereci.

Višegrad, 9. mart 2014.

HAJDE TATA BUDI KONJO

Hajde tata budi konjo

kako može deda

pa ja bih se igr'o s njim

al' mi baba ne da.

Kaže  baba kod dede je

kičma jako loša

pa predlaže da mi konjo

bude moja noša.

Al kad sjednem ja na nošu

radim nešto drugo

pa ne može da mi konjo

bude baš za dugo.

Kad sam pit'o da mi konjo

bude teta Rada

veli da joj tako nešto

na pamet ne pada.

Dosadno mi ne igram se

skoro pola sata

hajde kad' te lijepo molim

budi konjo tata.

Višegrad, 10. mart 2014.

MOJA MAMA JE KLINCEZA

Moja mama je klinceza

i to prvog reda

kad joj tražim njenu šminku

ona meni ne da

Želim i ja imat' lijepo

našminkano lice

ona ne da a govori

da smo drugarice

E, pa kad smo drugarice

kad tako velimo

red bi bio pa da onda

i sve podijelimo

I ja tebi uvijek dajem

parče čokolade

kad god dođe moja tetka

ona mi ju dade

Pa šta fali što sam mala

neću izlaziti

a poslije ću pred spavanje

lijepo se umiti.

Višegrad, 11. mart 2014.

BAKO MENE GNJAVE

Bako mene gnjave

ne daju mi mira

svako ko god dođe

moju kosu dira.

Pa me ljube, grle

ugušiti hoće

i samo govore

trebam jesti voće.

A strina mi Dara

kaže da će ruku

pojesti mi u slast

k’o rujnu jabuku.

Znam ja da to oni

rade što me vole

al’ ti zagrljaji

mene stvarno bole.

Nek’ mi to pretvore

u novčano-robno

a neka se grle

oni međusobno.

Višegrad, 12. mart 2014.

TETA BOCKA

Ima jedna teta Bocka

sa velikom špricom

pa kada u kuću uđe

djeca počnu s vriskom.

Za sve one koji neće

za doručak jaje

teta Bocka odmah njima

injekciju daje.

A za djecu koja psuju

ne slušaju mati

ona će im injekciju

u jezik je dati.

Za razliku od te tete

ima teta Mira

sa djecom se prvo šali

za nosić ih dira.

Pa im onda s puno pažnje

injekciju daje

tako laku ruku ima

srećne oči sjaje.

Višegrad, 14. mart 2014.

BIJELA KAFA

Zgrijat dušu može

a bome i ruke

šolja bijele kafe

pravi se bez muke.

Vani zima steže

mi u toploj kući

a i deda duva

tako usne pući.

Miriše i proba

kafu bijelu srkom

pa se malo buni:

Ta nije sa divkom.

A ta divka vam je

prah i nešto više

pa kad umiješa se

i kuća miriše.

Toga više nema

ne može se naći

ali i ovako

mi ćemo se snaći.

Višegrad, 15. mart 2014.

MAČAK LJUBOMIR

Ovaj mačor dugorepi

Ljubomirom njega zovu

pažljivo se šunja, strepi

da ga vriskom ne prozovu.

Crne dlake kao ponoć

u mraku se lako skrije

dok mjauču mačke svu noć

ali njega briga nije.

Voli čitat' knjige razne

kad mu koja šape padne

razgovore neće prazne

oči su mu znanja gladne.

Da ga maziš on dozvoli

priređuje razne jade

al' najviše ipak voli

nekom kafu da ukrade.

Višegrad, 18. mart 2014.

KAD SOFIJA SPAVA

Treba puno mjesta

Sofiji kad spava

noge na krevetu

a na podu glava.

U snu ti se ona

sa jastukom tuče

svoje žuto ćebe

stalno zna da vuče.

Na krevetu kad je

nema živa mira

i rukama mlati

k'o da bubanj svira.

Tek pred zoru negdje

ta se malo smiri

ispod ćebeta joj

samo nosić viri.

Ako sutra joj se

vi na to žalite

odmahnuće rukom:

Ma vi se šalite.

Višegrad, 20. mart 2014.

DOKTORICA ANA

Ja sam vaša mala

doktorica Ana

budite mi mirni

radim svakog dana.

I stetoskop imam

sve ljekarske sprave

pregledaću sada

sve vas zaprave.

Zašto baka kašlje

nervira je deda

nemoj da se neko

gura preko reda.

Tata je umoran

stalno mu se spava

i mama se žali

da je boli glava.

Svi će ozdraviti

zdravlje će da vlada

ako mi se kupi

jedna čokolada.

Višegrad, 21. mart 14.

LJUBOMORA

Ima jedna bolest

ponajgora mora

ta se bolest ljudi

zove ljubomora.

Ljubomoran može

biti živi svako

ko ne želi ljubav

dijeliti nikako.

Ljubomora buja

između dva brata

il’ što mlađu seku

više voli tata.

Svakoj isto mora

kupiti im deda

da ne bude ljutnje

i da bude reda.

Jedino se baki

bez namjere njene

omakne da voli

ponajviše mene.

Višegrad, 23. mart 2014.

VRIJEDNI PREDŠKOLARAC

Kako kiša pada s neba

šta se gore zbiva

zašto nama sve to treba

kako riba pliva?

I još puno tog me brine

sve bih htio znati

kako medo bundu skine

kad krene spavati?

Kako ptice kljunom hrane

gladno ptiče svoje

da l čobani ovce brane

da l' se vuka boje?

Znam ja da ću sve učiti

kad u školu pođem

volim prije naučiti

no što u nju dođem.

Pa da za me svi govore

da sam mali znalac

i da berem ja lovore

vrijedni predškolarac.

Višegrad, 25. mart 2014.

JA TE BAKO PUNO VOLIM

Hajde bakice čitaj mi

pjesme čika Zmaja

to baš vole đaci svi

i sestrica Maja.

On veseli đake mnoge

iz knjižice žute

“Điha, điha četir' noge
sve četiri krute...”.

A kada nam vedro zbori

o pačijoj školi

od miline duša gori

svako njega voli.

Ma, čitaj bako kako je

bio neki Laza

a djeca mu vele da je

Materina Maza.

Ja te bako puno volim

bilo šta da pričaš

a sada te jako molim

Zmaja da mi čitaš.

Višegrad, 27. mart 2014.

TAJNE

Raznih tajni ima

velikih i malih

ali jednu tajnu

nikad ne prežalih.

Tajna da se žali

to vas sada čudi

eh kad biste znali

shvatili bi ljudi.

Zamoli me Maja

rođena mi sestra

da ne pričam nikom

da se plaši vjetra.

Veli neka bude

naša tajna mala

povjerova ona

jer me nije znala.

Kod mene je jezik

brži od pameti

pa mi tako tajna

istu noć izleti.

Višegrad, 28. mart 2014.

EVO MENE RADOSNICE

Evo mene radosnice

proljeće se sa mnom smije

na licu mi smijalice

Sunce da nas skupa grije.

Ruke širim da zagrlim

svekoliki svijet mi mili

i svu djecu da izljubim

ma gdje god mi sada bili.

Da smo zdravi i veseli

dosta više suza plača

Velimir nam pjesnik veli

da smo vojska mi najjača.

E pa kad je stvarno tako

pokažimo starijima

da je biti sretan lako

podijelimo radost s njima.

U pamet se dragi svijete

kad ne može drugačije

budi opet dobro dijete

majke svoje i svačije.

Višegrad, 28. mart 2014.

PEGLA  NA UGALJ

Ja kod bake na tavanu

nađem razne stvari

tamo deda sve ostavi

kada se pokvari.

Ili neke stvari stare

izašle iz mode

sve čega se sjetit možeš

tu ćeš naći rode.

Kabanicu staru kišnu

ili gasnu lampu

pa poneko lonče šuplje

ili staru štampu.

Tražio sam neku malu

ja za bube teglu

al pronađoh svjetsko čudo

ja na ugalj peglu.

Veli baka da se u nju

stavi malo žara

pri peglanju pazit moraš

da ne padne gara.

Višegrad, 1. april 2014.

FOTOGRAF

Fotograf je čudna sorta

drugačije taj vidi sve

i obična voćna torta

kroz objektiv on gleda je.

Pčela na cvijet kada sleti

pažljivo joj taj prilazi

da u kadar mu uleti

svašta što se tu nalazi.

Penje se i na vrh brijega

Sunčev suton rado snima

pa nanose lednog snijega

i sve što nam nudi zima.

Fotografa oštro oko

s puno pažnje sve razgleda

da l' visoko il' duboko

za njeg nema nepregleda.

Pa kad nađe kadar pravi

na trenutak i ne diše

ako snimak ne napravi

ponovit se neće više.

Višegrad, 4. april 2014.

HEJ, PRIRODO, ZDRAVO

Hej prirodo zdravo

tebi pružam ruku

želim da popravim

ovu ljudsku bruku.

Tebi koja hraniš

sve živo na svijetu

ljudski bezobrazluk

nanosi ti štetu.

Samo čovjek može

bahatim da bude

i budala svaka

piše se u ljude.

Zalihe ti šume

nemilice troše

ako s tim nastave

piše nam se loše.

Sijeku šume stalno

a nove ne sade

pa za čovječanstvo

sve je manje nade.

Višegrad, 6. april 2014.

ROĐENDANSKA ŽELJA

Šta se iza oka zbiva

ovog malog slavljenika

da li borba protiv diva

il' spasenje davljenika.

Kol'ka treba da je daska

da se na nju kocke slože

ili želja rođendanska

koju mašta stvorit može.

Želja ima raznih mnogo

kao svako bistro dijete

selekciju vrši strogo

da se želje ne razlete.

Pažljivo on želju bira

u njemu je sada borba

da li zmaja od papira

ili jedna školska torba.

Zmajeva je dosta bilo

jurnjave sa loptom golu

nije više desno krilo

na jesen će on u školu.

Višegrad, 6. april 2014.

PRIGANICE

Kada baka moja 

pravi priganice

zamiriše kuća

ozari se lice.

A one se žute

od dlanova veće

u očima našim

iskre zlatne sreće.

Kad ih zašećeri

il namaže medom

mogao bih smazat

tri tone za redom.

Da se ljepše sanja

to ne treba kriti

treba piti mlijeka

treba da smo siti.

Ja volim da jedem

kolače i pice

ali ništa kao

njene priganice.

Višegrad, 7. april 2014.

PIJETAO

Pijetao vam pred svanuće

koke svoje budi

kukuriku svud se ori

bude se i ljudi.

Po dvorištu razmile se

traže sebi hrane

a on pazi da ne odu

u tuđe zabrane.

Pa kad neka od njih nađe

bubu ili glistu

zove njega da on prvi

u slast kljucne istu.

Kada pred noć koke zove

k'o domaćin pravi

svaka dođe vrlo brzo

da se njemu javi.

Oštrim okom dobro pazi

da mu koje nema

tako pijet'o svoje koke

na počinak sprema.

Višegrad, 10. april 2014.

ZEKO VRAGOLAN

Mašin zeko vragolan je

nema živa mira

kada nema šta da radi

on kokoške dira.

U stanju je vrlo brzo

ma dok trepneš okom

projuriti kroz dvorište

brzo lakim skokom.

Kada vidi šargarepu

u Mašinoj ruci

on ne može da odoli

ovoj slatkoj muci.

Vrlo tiho privuče se

Maši koju voli

pa je gleda tužnim okom

kao da je moli.

Šta će Maša sažali se

na oči mu gladne

čučne pored njega pa mu

šargarepu dadne.

Višegrad, 11. april 2014.

MRZI ME DA JEDEM

Mrzi me da jedem

ali moram ako

želim da se igram

mama kaže tako.

Dobro ješću ono

što mi mama stavi

ali džem mi uvijek

brkove napravi.

Poslije mi se stalno

smiju druga djeca

i vele da imam

brkove od zeca.

I mlijeko kad pijem

stvar je opet ista

a i majica mi

nije poslije čista.

Zato da bi s djecom

bilo sve u redu

moraju samo da

palačinke jedu.

Višegrad, 12. april 2014.

KADA VRATA ŠKRIPE

Juče poslije ručka

pokušala Zlata

kao majstor pravi

da popravi vrata.

Jer njihova škripa

njenu lutku budi

pa da je uspava

uzalud se trudi.

Al' joj nije tata

dao to da radi

veli da je mala

da šarke izvadi.

Nego neka svojoj

lutki ona stavi

čepiće za uši

a vrata ostavi.

Poslušala Zlata

savjet svoga tate

stavila i sebi

čepiće od vate.

Višegrad, 13. april 1204.

NAOPAČKE

Gledam kako moja Mara

gleda malog Jovu

učio je stvarno mnogo

pa ga Štreber zovu.

A taj Štreber ispod oka

gleda lijepu Sanju

mislim da je stalno sanja

i noću i danju.

Sanja njega i ne gleda

ne smije zbog Marka

a njih dvoje, ljudi moji

to je ljubav žarka.

A sve ovo trebalo bi

okrenuti malo

pa da Sanji do Jovana

sada bude stalo.

Tad bi Jova gled'o Maru

i loknice njene

pa bi Mara tad morala

gledati u mene.

Višegrad, 13. april 2014.

JAČAK

Bila neka Jasna

zvali smo je Jačak

lijepa je i mila

k'o zlatni maslačak.

Imala je kosu

više boje meda

ispod oka krišom

uvijek mene gleda.

Imala je smješak

koji mozak pali

ali kad sam kraj nje

ja sam tako mali.

Bojim se da ona

u oku mi vidi

da me ona lako

uvijek postidi.

Možda jednog dana

kada hrabrost skupim

za rođendan njoj ću

ja cvijeće da kupim.

Višegrad, 14. april 2014.

LANIN DEDA PERA

Lana ima dedu

zvanog čika Pera

a ona ga zove

deda Pera Ždera.

Na unuku deda

nikad se ne ljuti

kad se ona šali

smješka se i šuti.

A baš Lanin deda

puno i ne jede

samo češlja svoje

rijetke kose sijede.

Njemu rijetko na um

pada neka hrana

zato je i mršav

i suv kao grana.

Sad mu Lana male

ceduljice piše

da on mora jesti

puno, mnogo više.

Višegrad, 15. april 2014.

BIJELE RADE

Irina je brala

male bijele rade

radila je samo

što sva djeca rade.

Ovo lijepo malo

i pametno dijete

odnijeće ih mami

vijenac da isplete.

Tim će vjencem mila

da ukrasi glavu

svoje lijepe oči

i kosicu plavu.

Pa će poslije sa njim

sokakom da šeta

biće bijelih rada

tokom cijelog ljeta.

Sa ljubavlju ona

gleda lijepo cvijeće

nada se da nikad

nestati ga neće.

Višegrad, 16. april 2014.

ĐURĐEVAK

U maju nam stiže

nakon ljubičica

lijepi cvijet đurđevak

zvani i đurđica.

On zvonaste bijele

i viseće ima

mirisne cvjetove

dok ne dođe zima.

Po njemu su ime

dobile mi mile

Đurđica i Đurđa

radosne mi bile.

I jedna i druga

uvijek su vesele

i srećom sijaju

kada bi se srele.

Odlučila ja sam

barem za početak

da me od sad one

zovu i Đurđevak.

Višegrad, 21. april 2014.

POŠTOVANA DJECO

Sva su naša djeca

anđelčići nježni

blage meke duše

kao oblak snježni.

Radost im iz oka

zlatnim zrakom sija

a kosica bujna

kao poezija.

Najljepša je ipak

razigrana mašta

mogu da odglume

u igri baš svašta.

Od ranoga jutra

kada dan se budi

jako su nam važni

ovi mali ljudi.

Čika Duško reče

još onaj v’jek prošli

Poštovana djeco

dobro ste nam došli.

Višegrad, 23. april 2014.

MAČE

Naša maca Mica

omacila mače

nije kao beba

nikako ne plače.

Moja draga seka

još je mala beba

ona uvijek plače

kad joj nešto treba.

Ovo malo mače

rodilo se juče

samo kad je gladno

tad tiho mjauče.

Brižna majka maca

mačiće prenosi

tada hoda gordo

s njima se ponosi.

Sve su majke iste

na ovome svijetu

i srce iz grudi

daće svom djetetu.

Višegrad, 26. april 2014.

GODIŠNJA DOBA

Kaži meni čiko

ta godišnja doba

da li se to jede

treba l' da se proba?

Ne, to su ti, sine,

ljeto, jesen, zima

proljeće je ipak

najljepše međ' njima.

A, ti na to misliš,

a kada je doba

to me jako brine

ljubav da se proba?

E, za to ti moraš

još malo porasti

te muke će same

na dušu ti pasti.

Nego sad dok možeš

dok tih jada nemaš

uči jer se moraš

za život da spremaš.

Višegrad, 5. maj 2014.

DVIJE SEKE

Sjele dvije seke

kao da su tete

da uz kafu malo

sve vijesti prelete.

Jesi l' čula kono

kako Marko sluti

da će neki vjetar

Drinu da zamuti?

Jesam al' ne brinem

to on samo sanja

veli da će kruška

roditi iz panja.

I da će na vrbi

da nam rodi grožđe

kad neki Marsovac

u goste nam dođe

Nije lijepo što nam

Marko tako priča

ma pravi se važan

kao neki čiča.

Višegrad, 6. maj 2014.

MOJ SE DEDA GLASNO SMIJE

Moj se deda glasno smije

brci mu se tresu

Dobra šala dušu grije

svi nestaju grijesi.

To on kaže i dodaje

kroz suze u oku

Muci šala i zadaje

tu ranu duboku.

Smij se kad god možeš dijete

deda meni veli

smij se i ti dobri svijete

da smo svi veseli.

Dobre šale voli deda

pa i one masne

ali da se priča ne da

sem u sate kasne.

Tako štiti naše uši

da ne čuju svašta

a ko neće nek se puši

široka mu bašta!

Višegrad, 7. maj 2014.

GDJE SE MACA KRIJE

Tavanom se šunja

biva i na straži

lovac ovaj mali

jer miševe traži.

Kad nije u lovu

i kad lice mije

ima raznih mjesta

gdje se maca krije.

Pa to su uglavnom

neka tamna mjesta

iz kojih ta može

iskočiti smjesta.

Uvijek mora biti

neka crna rupa

iz nje samo viri

ta njezina čupa.

A kada je zima

njoj je jako milo

il' s Janom u krevet

il' bakino krilo.

Višegrad, 8. maj 2014.

BUBAMARA

Lažu kada kažu

nek stari oproste

da joj rekli nisu

da dovede goste.

Uzmu tako lijepo

bubamaru na dlan

pa je pjesmom mole

i po cijeli dan.

Leti bubamaro

donesi mi  goste

a drugi ih mole

da im sve oproste.

Jedna baba Nada

Bože mi oprosti

goni ovu bubu:

„Bjež' šta će mi gosti?“

Ko goste ne voli

taj u redu nije

i dobre kolače

od mamine prije.

Višegrad, 9. maja 2014.

PROZOR

Kad bake na selu

pa u staroj kući

najljepše se jedu

krompirići vrući.

Njih moj deda dragi

peče ispod sača

ma slatki su kao

bakina pogača.

U tanjir ih stavi

još dok su mi vrući

pa ja s njima sjednem

uz prozor na kući.

A taj prozor ljudi

k'o teve najbolji

i pogled kroz njega

stvarno je po volji.

I dok traje tako

kroz prozor gledanje

sreće je sve više

krompirića manje.

Višegrad, 10. maj 2014.

MAČIĆI SU STIGLI

U naselju našem

svi su graju digli

kod čika Mileta

mačići su stigli.

Šest ko lutka slatkih

u toploj kutiji

kao nagrada su

na nekoj lutriji.

Čuvaju ih dobro

blizu u garaži

da ih lako nađe

majka kad ih traži.

Šest mačića malih

to je slika lijepa

njima čika Mile

stalno nešto tepa.

Brzo će narasti

pa će na huk sove

krenuti sa majkom

da miševe love.

Višegrad, 11. maj 2014.

MOJA BAŠTA

Najviše se radujem

u proljeće cvijeću

zašto, to objasniti

ne mogu i neću.

Cvijeća ima raznoga

svih duginih boja

ali ruža crvena

kraljica je moja.

Prelijepa tratinčica

ona je princeza

a princ joj je đuđevak

baš kraljevska veza.

K'o paževi tu su i

vidići il’ krika

plave nam ljepotice

fantastična slika.

Pa kad neko s ćuprije

gleda moju baštu

eto pravog izvora

da napoji maštu.

Višegrad, 13. maj 2014.

MALI PROSJAK

Umjesto u školi na ulici sjedi

njemu ovaj život baš ništa ne vrijedi.

Znatiželjno oko gleda vrlo živo

pa kome na svijetu ne bi bilo krivo.

Što prositi mora ovo divno dijete

volio bi više hljeba i paštete.

Da sa drugom djecom on za loptom juri

oko njega život isuviše žuri.

Ali šta će mora niko ga ne pita

kad skupi za hljeba svojoj kući hita.

Tri malene sestre čekaju ga tamo

da ne budu gladne stalo mu je samo.

Višegrad, 14. maj 2014.

POPNI SE UZ OBLAK

Popni se uz oblak

pa na zvijezdu dođi

kraj Velikih kola

ti slobodno prođi.

Ne gledaj ka dole

i ne osvrći se

ne, opasno nije

samo čini ti se.

Ali ti ponesi

svoga malog mecu

jer mece uspješno

sve čuvaju  djecu.

A i obavezno

ponesi i zeku

u rezervi stalno

ima šalu neku.

Sa zvijezde ćeš bolje

sve lijepo da vidiš

i uživaj tako

dok se ne probudiš.

Višegrad, 14. maj 2014.

KAD SE ANA SMIJE

Kad se Ana smije

radosna nam beba

niko da odoli

a tako i treba.

I zvijezde na nebu

zaigraju kolo

od sreće zbog tebe

naša mala lolo.

Sita je i suva

u ljubavi raste

k'o da je sazdana

sva od bujne mašte.

Sunce će je moćno

srećom darivati

a najljepše cvijeće

mirise joj dati.

Kosu će joj mrsit'

povjetarac laki

najslađa će biti

svojoj dragoj baki.

Višegrad, 14. maj 2014.

JEDNOM KAD NARASTEM

Jednom kad narastem

biću doktorica

ili možda zvijezdava

i filmska glumica.

Svi će oko mene

smješkati se samo

i ljubazno reći:

Izvolite damo.

Kad jednom narastem

ne baš do plafona

budilica zorom

biće školska zvona.

Još se mnogo toga

urediti treba

i za svako dijete

isto parče hljeba.

Sigurna sam samo

rata neće biti

pa će mame opet

lijepe snove sniti.

Višegrad, 16. maj 2014.

ČEKA DA NARASTE

Stala Maša na kišu

da brže naraste

pa da juri kroz život

kao brze laste.

Kad poraste malo još

ići će da šeta

na maminim štiklama

veča od djeteta.

I Marko će napokon

Mašu da zapazi

lijepo u snu vidi ga

kako joj prilazi.

Pipa mama obraze

baš je jako vruća

dobićeš mi ludice

ti upalu pluća.

Hajde brzo u krevet

čaj ću da ti skuvam

i sve dok ne ozdraviš

ja ću da tečuvam.

Višegrad, 16. maj 2014.

JA ĆU BITI KO MOJ DEDA

Kad porastem još tri puta

škole prođem sve odreda

ljudina ću biti ljuta

ja ću biti k’o moj deda.

Ponizit se nikad neću

ni pardona nikom dati

darivaću svima sreću

jer se sreća srećom vrati.

Tako meni deda kaže

a mnogo ga ljudi voli

možda zato što ne laže

da ga naša tuga boli.

Živio je mnogo dana

proživio svašta nešto

jedina je njemu mana

što on vara babu vješto.

Kad mu baba šta naredi

cvijeću svome on se preda

gluv se pravi čiča sijedi

ja ću biti k’o moj deda.

Višegrad, 17. maj 2014.

DJELIM TVOJU SREĆU

Prijateljstvo to je

melem za sve rane

za svjetske heroje

znane i neznane.

Kada imaš druga

što za tebe diše

ko o tebi brine

šta ti treba više.

A sebi ćeš isto

biti mnogo veći

kada ti i drugar

idete ka sreći.

Sa kim rado dijeliš

raju i družine

radosti i tuge

i školske užine.

Nikada te druže

razočarat neću

radujem se s tobom

djelim tvoju sreću.

Višegrad, 18. maj 2014.

POKLONIĆU KLIKER ŽUTI

Samo kad bi Lana znala

barem jednom da ušuti

sa svakim se posvađala

jer joj ne dam kliker žuti.

Klikerali mi u noske

u finalu ja i Lana

Žuti cuki baca koske

sa prozora svoga stana.

Ja ga gledam pa se smijem

Lana priđe blizu roše

tad sam htio da je bijem

al’ tuč’ žensko to je loše.

Rekoh joj da kliker vrati

na kojem je mjestu bio

morala bi da mi plati

lako bih ga pogodio.

Desilo se što naslutih

Lana poče da se ljuti

radi mira ja odlučih

pokloniću kliker žuti.

Višegrad, 19. maj 2014.

KOTURALJKE

Kupila mi mama

koturaljke lila

o kako sam tada

ja presretna bila.

U početku teško

išlo mi učenje

na trenutke bješe

i pravo mučenje.

Al’ kad može Mara

dvje godine mlađa

mogu valjda i ja

ljepše je neg’ svađa.

Zato moje drage

školske drugarice

točkove na noge

budimo kraljice.

Osmjehe na lice

i vjetar u kose

pa će naše tate

da nam se ponose.

Višegrad, 22. maj 2014.

DOBROTA

Dobrota je kad si dobar

pa ti žao nije

da drugaru daš jabuku

on se sretan smije.

Dobrota se dobri moji

ne uči u školi

značeš da si stvarno dobar

kad te svako voli.

Dobrotom se dokazuješ

sam pred samim sobom

a i kada ne dozvoliš

da si laži robom.

Dobrota je kada možeš

ti mirno da spavaš

jer znaš da ćeš samo dobro

cijelu noć da sanjaš.

Isplati se biti dobar

to vam mogu reći

jer dobrota, dobri moji

vodi nas ka sreći.

Višegrad, 23. maj 2014.

RASULO SE BISERJE

Evo ove vedre noći

Mjesec nam se negdje skrio

svo biserje rasulo se

k’o cunami da je bio.

Zvijezde male namiguju

nježne kao pahuljice

pa u oči radost stave

jedne male djevojčice.

Pa kroz prozor svoje sobe

dok jorgovan njom miriše

neprestano zvijezde gleda

posmatra ih i uzdiše.

Valovima mašte njene

uzburkanim morem plovi

do beskraja zvjezdanoga

uvijek su joj lijepi snovi.

Ti je snovi nadahnjuju

užurbano ona diše

zatim ide do svog stola

novu pjesmu da napiše.

Višegrad, 24. maj 2014.

SUZICA

Iz dna duše uzdah krene

razmili se po grudima

tuga koja oči njene

brzo skriva pred ljudima.

Kao dragulj ukraj oka

zaiskri se suza jedna

tuga teška i duboka

zbog koje je jadna, bijedna.

Ona bolje ne umije

oplakati uvijek mora

ništa nije drugačije

kad za pticom plače gora.

Ne zna šta je, šta se zbiva

u srcu joj i u duši

ni zbog čega nije kriva

a u njoj se svijet ruši.

Pa suzicom sad miluje

lijepe male brze laste

neka malo nek tuguje

bar će brže da naraste.

Višegrad, 24. maj 2014.

ŽAO MI MJESECA

Mora da na Mjesecu

ima malih ljudi

da bi horoz znao kad

kokoške da budi.

Da bi znala oseka

plimu da zamijeni

da bi lisac mogao

skrivati u sjeni.

Jer kako bi inače

mace mogle znati

mačiće da nahrane

ko i svaka mati.

I krava svoje tele

mora znati kada

izvesti na livadu

dok je trava mlada.

Nesebično Mjesec je

pomoć svima dao

kada gore samuje

meni ga je žao.

Višegrad, 7. juni 2014.

ZAKON JE U ŽITU

Gledam kako mama

pravi slatku pitu

pa kroz smješak veli

Zakon je u žitu.

Žito ti je, kaže

pravi dar sa neba

praviti se možeš

sve što nama treba.

Najljepša je ipak

pšenica bjelica

pa kolača raznih

bude nam zdjelica.

Kada ti moj deda

brkove zasuče

znaj da biće sira

i pogače vruće.

Ali iznad svega

jedina carica

to je meni draga

pita zeljanica.

Višegrad, 8. jun 2014.

KAO ČIKA JOVA

Od kada sam naučio

da pišem sva slova

htjedoh pisac da postanem

kao čika Jova.

Volio sam ja u školi

čitat pjesme svoje

druga djeca slušala su

rimovanje moje.

Al' je Jova nedostižan

ima dobre teme

a stih mu je topal brižan

k'o laneno sjeme.

Prva djeca čitaoci

sada su već bake

i unuke već imaju

sve đake prvake.

Za dječicu najradije

ja stihove pišem

i pisaću sve dok mogu

da gledam i dišem.

Višegrad, 11. jun 2014.

OD SKORA ME MJESEC

Od skora me Mjesec

baš ponešto čudi

i ne samo mene

čude mu se ljudi.

Baka moja kaže

kad je nešto žigne

da je brzo prođe

kad Mjesec namigne.

Komšinica Mara

sinu pismo piše

gleda Mjesec dugo

plače i uzdiše.

Pogleda on mene

gledam i ja njega

i tada mi znajte

nije ni do čega.

Želio bih znati

da l' i jedna Slava

sad gleda u Mjesec

ne može da spava.

Višegrad, 14. jun 2014.

ODRASTITE U LJUDE

Najmilija djeco

dragi mali ljudi

dopustite mašti

da vam se probudi.

Na krilima njenim

vi letite vješto

obojite maglu

izmislite nešto.

Neka vam djetinjstvo

razdragano bude

i na našu radost

odrastite u ljude.

Dok se to ne desi

učite bez trena

nek vam naši grijesi

budu opomena.

Pa skrojite život

vi po svojoj mjeri

da gordosti uzor

budu neboderi.

Višegrad, 16. jun 2014.

IGRA LEPTIRA IZ BAKINE ŠKRINJE

Poezija Save Škobića je kao igra leptira. Pisati s takvom lakoćom, a tako ozbiljno, nije nimalo lako. Kada su jedne prilike pitali Duška Radovića kako treba pisati za djecu on je rekao: „Kao za odrasle... Samo mnogo bolje.“ I pjesnik Savo Škobić se rukovodio ovim motom. To jedino može neko ko je, kao bakina škrinja, ispunjen ljubavi prema najmlađima. Iz te škrinje pjesnik izvlači ono najiskrenije, najsenzibilnije... Svaka pjesma iz ove zbirke je jedan cvijet u bašti ljubavi. Pjesnik ne propušta priliku da iskaže radost djeteta kada se budi proljeće, kada zamiriše ljubičica i đurđevak, kada padne prvi snijeg... Zbirka miriše na bakine priganice. U ovoj zbirci pjesme se igraju. Dok ih čitamo, poistovjećujemo se sa djecom i tako postajemo bolji ljudi.  U Škobićevim pjesmama osjećamo bakinu ruku koja nas miluje i koja izvlači iz svoje škrinje ono najslađe što je čuvala samo za nas.  Ali ono što je najvrednije jeste pjesnikova poruka: da nas bude više. Kuća puna djece je kuća puna sreće. Inspirisan i vođen dječijim smijehom pjesnik nam poručuje da je taj osmijeh stub i temelj svake kuće. Dječiji osmijeh gradi slogu, ljubav, poštovanje, radost... Ta ljubav koju pjesnik osjeća prema djeci je neporcjenjiva. Nakupilo se u srcu pjesnika mnogo ljubavi prema djeci. Cijeli svoj život radi sa djecom i za djecu. Iz te ljubavi rodila se i ova zbirka pjesama za djecu. Pišući za djecu, pjesnik je izgradio svoj stil, prepoznatljiv i svevremen. Njegova poezija vodi od Zmaja, preko naših nadrealista Desanke Maksimović, Duška Radovića, Dragana Lukića, sve do pjesnika savremene poezije koji srpsko stvaralaštvo za djecu drže na najvišem nivou. Ove pjesme imaju univerzalni karakter: namijenjene su svim generacijama i traju za sva vremena.

Dragi pjesniče, vama na radost stvaranje, a vama, čitaoci, neka je na radost čitanje!

                                                                      Branka Jevđević

Sadržaj:

  5. DOBIO JE DAMJAN BRATA

  6. NEŠTO I ZA MALE ROME

  7. KNJIGE MOJE LIJEPE

  8. KADA SNJEŽI

  9. NOVA GODINICA

10. VRATILE SVE PTICE

11. OGLEDALO

12. NADŽAK–BABA

13. SVAĐALICA

14. SMIJALICE

15. AVIONSKA CESTA

16. MALI ŽUTI VOZ

17. U KUĆI JE SLAVLJE

18. PAJACI

19. SUĐE SE NEĆE OPRATI SAMO

20. SPAJKI

21. FIJAKER ŠPORET

22. NAHRANIŠE IH DOBRI LJUDI

23. SRNA

24. RODILA SE MALA LARA

25. NOVA SPRAVA

26. SAČUVAJTE DUŠE BLAGA

27. ŽUTA MALA PAPIGICA

28. OROSILA KIŠA CVIJET

29. SLIKAJ DEDA

30. VOLIO SAM KOMŠINICU

31. OSPICE

32. DODIJALO IME

33. POMIRIŠI BAKO

34. ŠNALA

35. DJEČIJI NEMIRI

36. POBUNA PČELE

37. ZAŠTO ČIKO MORAŠ

38. DORUČAK NA GRANI

39. MAČKA

40. FRIŽIDER

41. POTKOVICA

42. SAMIT GOLUBOVA

43. BAKA SERVIS

44. VOLIM SVOG BRATA

45. KUPI MI BAKO KNJIGU

46. STIGLO JE PROLJEĆE

47. PRVA PETICA

48. DOKTORICE VECO

49. SPOMENAR

50. DŽEPARAC

51. HAJDE TATA BUDI KONJO

52. MOJA MAMA JE KLINCEZA

53. BAKO MENE GNJAVE

54. TETA BOCKA

55. BIJELA KAFA

56. MAČAK LJUBOMIR

57. KAD SOFIJA SPAVA

58. DOKTORICA ANA

59. LJUBOMORA

60. VRIJEDNI PREDŠKOLARAC

61. JA TE BAKO PUNO VOLIM

62. TAJNE

63. EVO MENE RADOSNICE

64. PEGLA  NA UGALJ

65. FOTOGRAF

66. HEJ, PRIRODO, ZDRAVO

67. ROĐENDANSKA ŽELJA

68. PRIGANICE

69. PIJETAO

70. ZEKO VRAGOLAN

71. MRZI ME DA JEDEM

72. KADA VRATA ŠKRIPE

73. NAOPAČKE

74. JAČAK

75. LANIN DEDA PERA

76. BIJELE RADE

77. ĐURĐEVAK

78. POŠTOVANA DJECO

79. MAČE

80. GODIŠNJA DOBA

81. DVIJE SEKE

82. MOJ SE DEDA GLASNO SMIJE

83. GDJE SE MACA KRIJE

84. BUBAMARA

85. PROZOR

86. MAČIĆI SU STIGLI

87. MOJA BAŠTA

88. MALI PROSJAK

89. POPNI SE UZ OBLAK

90. KAD SE ANA SMIJE

91. JEDNOM KAD NARASTEM

92. ČEKA DA NARASTE

93. JA ĆU BITI KO MOJ DEDA

94. DJELIM TVOJU SREĆU

95. POKLONIĆU KLIKER ŽUTI

96. KOTURALJKE

97. DOBROTA

98. RASULO SE BISERJE

99. SUZICA

100. ŽAO MI MJESECA

101. ZAKON JE U ŽITU

102. KAO ČIKA JOVA

103. OD SKORA ME MJESEC

104. ODRASTITE U LJUDE

105. RECENZIJA

Od srca se zahvaljujem svim dobrim ljudima koji su mi pomogli oko objavljivanja ove moje knjige, a posebnu zahvalnost dugujem sljedećim osobama bez čije pomoći zbirka pjesama za djecu „Smijeh djeteta kuću čuva“ ne bi nikada ugledala svjetlost dana:

– Brankica Jevđević,
– Asima Bešlić,

– Koviljka Rajak,

– Ahmet Rešidović,

– Zoran Bajić,

– Lucija Mujanović,

– Zoran Garić i

– Dragan Škobić.

                                           Autor